preskoči na sadržaj
Moja duhovna stvarnost             
 
Dobro je dati kad tko moli, ali je bolje dati nezamoljen, razumijevanjem
 
         Davati, pomagati. To je smisao mog življenja. Na svijetu ima mnogo onih kojima treba pomoć. Slomljenih srca koji se drugima ne obraćaju za pomoć, ali trebaju utješnu riječ ili zagrljaj. Bol i tuga koja se kupi u dubini duše, tjera nas na dno, u ponor. Čovjeku je najteže kad se okrene oko sebe i traži prijateljsku ruku, a te ruke nema. Ona se povukla od problema da ne bi trebala brinuti o drugima, umjesto da pruži malo suosjećajnosti, brižnosti i pažnje. Oko tebe je samo mrak i tišina kao beživotno more. Jedino se čuju tvoji tihi vapaji za pomoć. Ljudima koji ne pitaju za savjet, ali su im u očima suze, treba prići i utješiti ih iskrenim razgovorom. Mnogo puta i ja sam osjetila tu težinu u srcu. Mislila sam da je to kraj svega. U tim trenucima, između mene i svijeta, stvorio bi se veliki zid. Pomišljala sam odustati, uvjerena da je nemoguće srušiti tu zapreku. Izgledalo je tako dok mi prijateljica nije pružila ruku i izvukla me. Svojim iskrenim razgovorom pomogla mi je prebroditi probleme u kojima sam se našla. Sva tuga se pretvorila u radost, more samoće u more prijateljstva i ljubavi. I postala sam iskusnija za jedno novo životno iskustvo. Stoga, ako primijetimo da netko pati, ne smijemo pobjeći, nego moramo priskočiti i razmijeniti neku toplu riječ.
Franka Šaškor 1.f
 
 
Novčanik otkucava bilo našeg života
 
         Kažu da su osjećaji jezik duše. Što kad se taj način izražavanja potisne? Što se događa s osjećajima koji se ne mogu izraziti, jer ovaj svijet nije ono što je bio, i ljudi više ne traže osjećaje nego novac, i ne žude za osjećajima nego za materijalnim dobrima?
         Bog je ljudima dao dušu da mogu osjećati, voljeti i biti voljeni, i dao im je razum da te osjećaje pronađu u labirintu života. Ali, ljudi te osjećaje zloupotrebljavaju i mijenjaju naličje svijeta koji postaje hladan i tvrd kao metal.
         Ljudska zajednica također nije ono što je bila, i ono što su nekad bili roditelji sad je televizija. Ljudi vole biti ležerni i ugađati svojim željama skupom tehnikom i skupim prijevoznim sredstvima. Ali, što prije bi trebali shvatiti da računala možemo reprogramirati i strojeve rekonstruirati, a ljudi su ipak nešto drugo i nešto više. Novac bi ponajprije trebao biti sredstvo kojim bi se lakše ostvarilo ljubav, na primjer, osnovalo obitelj u kojemu bi ljubav cvala do kraja života. Život je lijep i moramo ga poštivati, jer ako vrijednost života mjerimo samo novcem i strahom od smrti, onda možda uopće nismo svjesni njegove vrijednosti. Put do ostvarenja životne sreće u ljubavi, i bez novca, je često dug i težak, ali vrijedi ga prijeći. Na taj bi se put trebalo odvažiti što više ljudi, jer je to jedini način da se održe neke moralne vrijednosti, poput suosjećanja i požrtvovnosti. Osjećaji su uvijek primarni, a novac sekundaran.
         Ja osobno nemam ništa protiv debelog novčanika, i gledam na njega kao na hladnjak iz kojega hranu treba konzumirati postepeno i u manjim količinama. Važno je shvatiti da je svaki pojedinac u ovom mračnom svijetu važan jer bi trebao održavati moralne i društvene vrijednosti živima. Ljubav je važna, jer svijet je kavez u kojemu je najgore biti sam. Hoće li budućnost odrediti oni osjećajni i skromni, ili će pohlepni i zavidni oblikovati našu sudbinu?
 
Tomislav Ljubičić, 3.i
 
 
Samo je jedan kutak svemira koji možete sigurno popraviti, a to ste vi sami
 
         Ništa nije savršeno, ni mi, ni svijet oko nas, svatko ima svoje mane i svoje vrline.
Ali svatko, uglavnom, gleda, i vidi samo mane u drugome, i svi mislimo da smo baš mi savršeni , da drugi nisu toliko dobri kao mi.
Svi bismo željeli da nam drugi ugađaju, da čine ono što nama odgovara, ali zauzvrat ne želimo dati ništa.
Na taj način, nećemo imati nikoga uz sebe, kad nam prijatelj bude potreban nećemo imati nikoga da nas utješi.
Zato se trebamo prilagođavati svijetu, ali ne previše da nas život ne bi pregazio, do neke određene mjere koja i nama samima odgovara.
Trebamo ulagati u odnose s drugima, biti uz prijatelje kada smo im potrebni.
Život nije savršen, on je rijeka koja uništava mnoge lijepe trenutke, i zato trebamo biti spremni na uspone, ali i na padove koji nas u životu čekaju.
Nitko od nas ne bi želio na svojoj koži osjetiti nešto loše, neko neugodno iskustvo.
Ali, toga moramo biti svjesni, to moramo očekivati, ništa nas u životu ne smije iznenaditi, posebice ne loše stvari.
I, na kraju iz toga trebamo izvući pouku, kako slijedeći put ne bismo opet pogriješili. Naravno, svi želimo lijep i sretan život, ali imamo i breme koje nosimo. Nekome je lakše, nekome teže. Svi padamo pod njim, ali se trebamo znati podignuti, trebamo nastaviti živjeti, odlučno ići do kraja. Zato, od života ne smijemo ne smijemo mnogo očekivati, da se ne bismo razočarali.
Moramo se najprije potruditi popraviti sebe, svoj odnos prema drugima. Jedino na sebe imamo pravo utjecati, i jedino sebe mijenjati. To možemo učiniti samo ako to istinski želimo, uz čvrstu volju.
A kada to učinimo, tada imamo pravo gledati tuđe mane, i druge usmjeravati na to da i oni nešto promijene u sebi.
 
Antonija Bašić, 2.f
 
Život postaje zanimljiv zbog mogućnosti da se ostvari san
 
         Cijeli život sebi postavljamo, zadajemo neke ciljeve, zbog kojih živimo, i kojima težimo. Da nemamo ciljeva i velikih ideala, život bi nam bio dosadan i ne bi imalo smisla živjeti. Što će nam život ako su nam svi dani jednaki, i ne brinemo ni za što. Ovako, kad za nečim težimo, cijeli život živimo da to ostvarimo, no velik je problem što ima ljudi, koji, da bi ostvarili svoje ciljeve, ruše sve pred sobom. Ne vide i ne žele vidjeti koliko su ljudi na tom putu povrijedili, uništili, zagorčali im život, samo zato da bi ostvarili svoje snove i u njima uživali. Srećom, život sve to jednog dana vrati. Ako želimo doći do nekog cilja, trebali bismo to ostvariti na pošten način i nakon svega imati čistu savjest, a onda stvarno moći uživati u tome.
         Zanimljivost u ostvarivanju snova je ta što svaki dan možemo očekivati nešto drugo, neki preokret, jer danas je sve dobro, a sutra smo toliko jadni i tužni da ne možemo vjerovati kako nam se to moglo dogoditi. Sebi dajemo, postavljamo kratkoročne i dugoročne ciljeve. Kratkoročni ciljevi su, najčešće, sitnice, ali za svakog pojedinca bitne. Ponekad ih ne uspijevamo ostvariti, te se lomimo, i čak odustajemo od svega. Ne bismo trebali odustajati, jer od života ne možemo očekivati da sve ide po našem planu, ali nikad ne znamo kako ćemo postupiti u određenom trenutku. Možda sam ja upravo ta koja će nakon nekog poraza odustati, iako sada mislim da se mogu boriti. No, trebamo ojačati sebe iznutra.
         Ljudi jedva čekaju da jedni druge poraze, i poslije uživaju u tuđoj boli, ali upravo bi zbog toga trebao izdržati i ići dalje. Kod ostvarivanja snova bitnu ulogu igra mjesto, uvjeti življenja, te zvijezda pod kojom smo rođeni. Prirodno je da će se ljudi koji su rođeni u siromašnoj obitelji ili državi «bez budućnosti,» morati više boriti od onih koji se ne moraju brinuti ni za što, i kojima preostaje samo maštati o snovima. Dakako da to ovisi i o snovima koje smo zacrtali.
Zvijezda pod kojom smo rođeni je najbitniji čimbenik, jer ima ljudi koji se toliko trude i žele nešto postići, ali im sreća okrene leđa.
         Sreća nam pokazuje kad i gdje bismo trebali biti, djelovati. Ali, treba ustrajati i boriti se do kraja, jer je to jedini način za postići ono o čemu sanjamo.
 
Ivana Marijanović, 4.b



Kalendar
« Prosinac 2019 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
25 26 27 28 29 30 1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31 1 2 3 4 5
Prikazani događaji


Tražilica



 
 Naslov: FAQ

  • Naj 10 pitanja

  • Nedavna pitanja

  • Arhiva pitanja

Oglasna ploča

Centar izvrsnosti


Korisni linkovi
lektire

Dnevni tisak

Državna uprava
 • MZOŠ


Forum

Arhiva dokumenata
Učitavanje RSS feeda je završilo s greškom: 404




preskoči na navigaciju